Percepcija.. ključna vodilja kroz ovozemaljsko postojanje. Imamo dvije opcije percepcija. Prva, putem osjetila uz kombinatoriku sa umnim preslagivanjema tipa.. aha, crveno je na semaforu, moram stati. To je zahtjevniji sklop izračuna od onog gdje nam mjehur javlja da bi valjalo posjetit pisoar ili obližnje stablo uz javnu prometnicu. Premda i tu dolazi do izračuna u kojem je spojena biološka potreba, materijalno tijelo, unutarnji balans savjesti koja gurka susramlje i konačni ego koji donosi konačnu odluku.. "pišaj, ko ih jebe ako me vide". Drugi oblik percepcije svega oko sebe je onaj nedualizam gdje se isključuje "sebe" kao središnje osi od koje se uzima mjera svemu oko sebe. Neka vrsta gnoze (grčki spoznaja) koja shvaća da je sve skupa sa tobom, jedna cjelina u kojoj "ti" nemaš nikakav posebni tretman u odnosu na onog vrapca koji se upravo pokakao na semafor.. i nije ga sram. Svi ti rutinski obrasci su sastavni dio svakog homo erectusa, pardon..sapiensa...