Energija, svijest, emocije.. do Radenske
Davnih godina sam popratio ovaj fenomen i od tada, sve što me okružuje vidim drugim "očima".. a ruku na srce, čula i osjetila koja imamo i nisu nešto napredna.. tako da od svih blagodati univerzuma, nabodemo pokoje zrno kao koka u predvečerje.
Godine 1994. ovaj je čovjek razotkrio najveću tajnu stvarnosti: Ljudska svijest izravno oblikuje fizičku materiju. Istraživači diljem svijeta su mu se rugali. Nazvali su ga prevarantom.
Masaru Emoto.
Nije bio fizičar ili biolog.
Bio je jednostavan čovjek s radikalnim pitanjem:
Što ako ljudske misli, emocije i riječi mogu promijeniti fizički svijet?
I...imao je plan.
Emoto je započeo svoje istraživanje s jednim elementom:
Voda.
Zašto?
Voda prekriva 70% Zemlje.
70% vašeg tijela
Ako misli utječu na materiju, voda bi bila krajnji test.
Ali kako dokazati nešto tako nevidljivo?
Emotov odgovor: Zamrzni ga.
Skupljao je uzorke vode iz cijelog svijeta.
Čiste rijeke.
Onečišćena jezera.
Flaširana voda.
Voda iz slavine.
Govorio im je riječi. Puštao glazbu. Izložio ih emocijama.
Zatim je zamrznuo vodu i proučavao kristale leda pod mikroskopom.
Ono što je pronašao zaprepastilo ga je.
Voda koja je bila izložena pozitivnim riječima - poput "ljubav" ili "zahvalnost" - formirala je složene, zapanjujuće lijepe kristale.
Ali voda izložena negativnosti - riječima poput "mržnja" ili "budala" - proizvela je kaotične, razlomljene, ružne formacije.
Razlika je bila neporeciva.
Nije tu stalo. Svirao je klasičnu glazbu uz vodu.
Rezultat?
Prekrasni kristali koji oduzimaju dah.
Tada je puštao tešku, agresivnu glazbu.
Kristali?
Iskrivljen i slomljen, poput krhotina bijesa zaleđenih u vremenu.
Kad je Emoto objavio svoje rezultate u *Skrivenim porukama u vodi*, reakcija je bila trenutna.
“Pseudoznanost!” kritičari su plakali.
“Kako voda može imati emocije?”
Ali Emoto nije iznosio tvrdnje o emocijama vode.
Otkrivao je nešto mnogo dublje.
Vjerovao je da je voda ogledalo *ljudske svijesti.*
Naše misli, riječi i osjećaji ostavljaju energetski pečat na svijet oko nas.
A voda svojom fluidnošću i osjetljivošću taj otisak odražava u svojim kristalnim strukturama.
Ipak, znanstvenici su sumnjali u njega.
Tako je Emoto podigao uloge.
Pozvao je neovisne istraživače da ponove njegove eksperimente.
Koristili su vodu, mikroskope i kontrolirane uvjete.
Neki su rezultati odgovarali Emotovim.
Drugi nisu.
Ali jedno je bilo jasno:
Ideja se nije mogla odmah odbaciti.
Godine 2003. Emoto je proveo eksperiment s 2000 ljudi.
Pred njih je stavio boce vode.
• Na jednoj boci: riječ “ljubav”
• Na drugom: riječ “mržnja”
Sudionici su meditirali, fokusirajući svoje namjere na boce.
Kristali su mnogo govorili.
“Ljubavna” voda oblikovala je prekrasne, simetrične uzorke.
Voda "mržnje"?
Nazubljen, kaotičan, slomljen.
Ljudi su se počeli pitati:
Ako misli i riječi utječu na vodu...
Što nam rade?
Na naše odnose?
Našem planetu?
Emotovi eksperimenti dotakli su se drevne mudrosti.
Od budističkih napjeva do kršćanskih molitvi, mnoge su kulture dugo vjerovale u snagu namjere.
Njegov je rad dao moderan, vizualni dokaz onoga što intuitivno znamo stoljećima.
No je li to bilo dovoljno da ušutka skeptike?
Učitelji su s učenicima provodili Emotove eksperimente.
Obitelji su ispisivale "ljubav" i "mržnja" na staklenke riže natopljene vodom.
Rezultati su bili jezivo dosljedni:
Staklenke "ljubavi" ostale su svježe.
Staklenke "mržnje" su istrunule.
Koincidencija?
Ili svijest?
Neka sve skupa ostane na brisanom prostoru. Osbnog sam mišljenja da je:
- energija vječna
- energija se ne gubi već se pretače
- sve informacije se upisuju kroz prirodne procese, tako i kroz vodu
- ne znam čemu čuđenje na reakcije koje su posljedica podražaja u obliku ljubavi ili mržnje
- pozitivna misao može liječiti dušu i tijelo
- negativna misao može razboliti dušu i tijelo
- univerzum je zasnovan na energetskim konceptima i OSJEĆAJIMA
A sad odoh uz kariolu pozitivnih misli...