Dogori svaka do zore
Nekada su babe imale istinitu parolu kada bi im nešto dodijalo.. "nije ničija do zore gorila". Dok uživamo u ovim retardiranim vremenima, koja, kao da ih je netko prekidačem uključio krajem 2019 godine, osim kompletnog urušavanja moralne vertikale i horizontale, najbrutalniji je ovaj ekonomski aspekt u kojem vlada bezočna grabež, otimačina, halapljivort, pohlepa uz pozadinske urlike "daj meni - daj meni, daj još".
Pored svega toga, jako ubija uši iznimno pokvarenjačka parola od navedenih pohlepnika:
"slobodno tržište kreira cijenu po zakonima ponude i potražnje". Nećete nigdje dobiti prostrta izvješća na nekoliko balica A4 papira gdje brojevi argumentiraju nastanak neke cijene.
Tu i tamo će oni nabrojat par, njima bolnih inputa i troškova koji ih dovode do propasti, a nikako da propadnu.
Što u svemu tome može napraviti običan smrtnik? I to smrtnik koji nije špiko koji svaki cent prevrće na dlanu i ima zbog tog poremećaja lošu kvalitetu života, već smrtnik koji ima želju i htjenje da uživa u ponudi i plaćanju usluga i servisa.
Bojkot!
Ne treba se libiti od stavljanja križića, od osoba, do usluga. Prekrižiš dotične i svojom nogom i svojim novčanikom tu više ne zalaziš. Hoće li tvoj bojkot biti vidljiv tj prepoznat na konačnom saldu prozvanog subjekta? Vjerojatno neće, no sadisfakcija je velika kod smrtnika koji je odlučio da će napravit reviziju tko i koliko ga hoće "jebavat" pored zdrave logike.
Kada vrijeme napravi svoje..a već pravi, stvari su itekako vidljive na terenu. Od ugostiteljstva do butiga.
Pošto živimo u okruženju gdje se ništa ne proizvodi, već se nude usluge potencijalnim lizačima sladoleda koji nas obiđu par dana sezonom, odlučismo spomenutu mantru "opravdavanja" poskupljenja, ubaciti u petu brzinu. Pa ćemo doći do toga, da nas idu svi oderat. Život nam se pretvorio u sramotnu rečenicu "ima li popusta za domaće"?
Mali iznajmljivač garaže, gladan sticanja 1k € bez napora i lokalne butige željne prodaje Ledovog Kinga po cijeni od 4 Lidlova Kinga robne marke, odjednom osjećaju da stvari ne idu planiranim namjerama.
Mene godinama ne vide u tim butigama, a bome sve manje i manje viđaju ostalu domaću čeljad.
Gle čuda.. dogorila im je ona parola "ako nećeš radit, ima tko hoće". Pa tako po tim butigama rade ljudi na privremenom radu sa kojima nitko nije napravio tečaj elementarnog poznavanja rada u butizi i još važnije, ophođenja sa kupcima.
Tečaj je nepotreban jer izlaza nema. Moraju ih zaposlit. Pa tako, dok vam za King naplaćuju brutalan iznos, osoblje kao da je teleportirano iz srednjeg vijeka.
Sve se to strmopizdilo u roku 6-7 godina. I kako stvari izgledaju, idemo na još gore stanje.
Kada kažem "idem u župu svako treći dan" u dva strana lanca butiga, pa makar mi falila jedna sitnica.. čude se..
Bojkot, pajdo.. bojkot!
S druge strane, mic po mic svjedočimo kako dogorjeva i ovim gramzivcima što sa nakaradnim cijenama nutricionistički ništavne pizze pokušavaju, ne amortizirat poslovanje, već uredno pohranit par karioli novčanica za potrebe ugodnog življenja tokom cijele godine.
Polako... prošli utorak, 11 sati. Odem u Lidla po spenzu.. nema niti jedan parking. Odem u Pevexa i jedva nađem. Vratim se onih par koraka u Lidl.. multikulturalnost do jaja. Svih rasa i narodnosti.
Lopataju ljudi spenzu i nose u apartmane. Pa nisu retardirani da onima plaćaju pizzu 25€.
Splasnut će apetiti "daj daj, money money".
Po svemu sudeći ova treća dekada trenutnog stoljeća će nastaviti uzlaznim tempom urušavanja.. kako pojedinačnog, tako društvenog i nadasve ekonomskog.
Eh da, zaboravih.. Gospođe i Gospari više ne postoje. Relikt prošlosti. Čak kada čuješ nekoga da se obraća "alo Gospođa", ne štima jer ne vidiš Gospođu kojoj se taj netko obraća.