I to sam odradio...

I tako, nakon dvije godine od kada je nepoznati kinez marendao brujet od šišmiša, došao je red da i ja osjetim druženje sa Covid-19 nesretnikom.

Obruč se svo vrijeme stezao, ispoštovao sam sve uvjete "bježanja", od prevelikih pljuvanja jedni drugima u facu... iskoristio ono što mi sustav nudi u jednom trenutku, a to je cjepivo.  Taman nakon 3 mjeseca od druge doze Moderne, dođe dijete jedan dan iz škole, te se požali na grlobolju i temperaturu.

Pomislim...aha, ako ovo sada nije Omicron, ne znam kada više misli doći. I bi tako.  Nakon brisa, dijete i supruga su pozitivni.  Supruga nije cijepljena... proživila je petodnevni pakao preznojavanja, temperature do 39, proljeva, enormne glavobolje.

Promatrao sam ih puna tri dana i pitao se "gdje si...evo snifam sav ovaj zrak natrpan aerosolnim covid česticama"?

Četvrtog dana osjetim bol u mišićima. Zatim 37,4 temperaturu. I gle čuda, dalje se ništa nije dogodilo.

Odem na PCR testiranje, dobijem pozitivan nalaz i sedmodnevnu izolaciju.  Nema više ni jednodnevne temperature, već samo lagani trnci kroz mišiće. Kao kada nakon duže neaktivnosti, istovarite dva kubika drva i sutra kukate zbog plača mišića.

Što bi bilo kad bi bilo, ne znam...koliko je cjepivo djelovalo... sigurno da jest. Što bi bilo da nisam cijepljen...besmisleno je gatati.

Samo jedan  dan mogu pripisati fizičkom zastoju, umoru i bezvoljnosti..i to onaj prvi kada sam osjetio simptome.

Tko zna što bi bilo sa originalnim Wuhanskim sojem ili Delta varijantom...ovaj Omicron sam preživio.

Veselim se prirodnim antitijelima, te se nadam da ovom ludilu dolazi kraj.